Luka Split je zbog svog geografskog položaja, zaleđa kao i velikog broja naseljenih otoka u priobalju, bila uvijek orijentirana na putnički i na teretni promet. Po putničkom prometu luka Split je danas prva u Hrvatskoj, a po prometu tereta je na trećem mjestu poslije Rijeke i Ploča.

Povoljan položaj luke Split na Jadranskom moru koje je uvučeno u samo središte Europe je utjecalo na razvitak prometne infrastrukture prema Splitu.

Zbog navedenog značaja luke Split, prometnog položaja i tadašnjih smjernica razvitka prometa osnovana je Carinska zona Split 1988.g.

U cilju razvitka poslovanja i investiranja u infrastrukturu luke Split uvjetovanim poreznim i carinskim povlasticama iz Zakona o slobodnim zonama, Lučka uprava Split pokreće postupak usklađenja postojeće Carinske zone s Zakonom, to jest postupak osnivanja Slobodne zone luke Split.

Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 10.prosinca 1998.g. donijela je Odluku o davanju suglasnosti Lučkoj upravi Split za osnivanje Slobodne zone luke Split. Prema Rješenju Ministarstva gospodarstva o udovoljavanju uvjeta za početak rada slobodne zone luke Split od 4. prosinca 2000.g. započeli smo s radom 1. siječnja 2001.g.

Slobodna zona luke Split obuhvaća dio kopnenog i morskog dijela lučkog područja luke Split, Područje Slobodne zone luke Split nalazi se unutar područja Vranjičkog bazena, a sastoji se od dva dijela:

• kopneni dio – obuhvaća područje od rta Stinice do granice k.o. Split – k.o. Solin – površine 259.900 m2
• morski dio površine 24.000 m2